Stanje od papira

Stanje od papira treći je rad Maje Marković (o prvom radu ovdje, a o drugom ovdje) koji pažljivo ustanovljuje razine kojima se kretala arhitektica Zoja Dumengjić projektirajući bolničke i srodne prostore, te prvi rad koji izlaže u Galeriji „Zoja Dumengjić“ pri KBC Split, jednom od najuspješnijih bolničkih objekata u Hrvatskoj, koji tek treba valorizirati u globalnom kontekstu. Marković je započela svoje istraživanja u ozdravljujućim sferama Zoje Dumengjić još 2019. godine, kroz istraživački modul pod nazivom “Skrb i solidarnost” projekta “Retropolis” Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (molimo vidjeti: Istraživački modul 1, Istraživački modul 2, Istraživački modul 3), uvidjevši istom značaj koloritnog spektra kojim Dumengjić operira pri oblikovanju interijera skrbi i brige za najugroženije članove zajednice. Stanje od papira minuciozno isprepleće arhivski papir, istovremeno i simbol arhivske potrage za arhitektonskim djelima koja su preživjela samo na papiru, i krhkosti ljudskog zdravlja koje često zapinje u zdravstvenim kartonima pretrpanim birokratskim ladicama medicinskih sistema, s fotografijama sa kojih odgonetava posvećenost kojom je Dumengjić tražila humane dimenzije oblikovanja za potrebe liječenja bolesnih i povrijeđenih – oblikovanja koje je bilo i urbanističko i arhitektonsko i dizajnersko. Dosljedna svojoj praksi transformacije dvije dimenzije fotografije u multi-dimenzionalni objekt, Maja Marković upućuje na nove interpretacije prostora skrbi Zoje Dumengjić.

-.-

Mozaik od papira na zidu bolničkog hodnika, koji se postepeno raspliće, ovisno o kutu gledanja, svojom tihom voluminoznošću i dinamičkim detaljima, snagom kompozicije, te dubokom modulacijom kontrastnih boja, posvećen je važnoj arhitektici brojnih objekata zdravstvene namjene kasnog modernizma na ovim prostorima, Zoji Dumengjić. Kroz višeslojnu interpretaciju umjetnice Maje Marković Dumengjičin se umjetnički i društveni doprinos vraća svojim impozantnim oblikovnim ritmom u jednu od njezinih, po brojnim stručnjacima, ponajboljih realizacija, Opću bolnicu na Firulama (danas KBC Split).

Fotografije brojnih Dumengjičinih objekata građenih u razdoblju 1950.-70.-ih Marković snima na prostornom radijusu od Zagreba do Ploča prilikom recentnog kolektivnog umjetničkog i društvenog istraživanja s namjerom očuvanja ovog važnog arhitektonskog doprinosa. Ispisane na vrlo delikatnom foto papiru, one se na prvim pogled neočekivanim umjetničkim postupkom usitnjavaju u komadiće različitih dimenzija koje kao da su prošle kroz kakav namjenski rezač od papira, no suprotno očekivanom rezultatu, nisu uništene nego grade novo stanje od papira, prateći sve konotacije vezane uz aktualno stanje zdravstvene arhitekture, koju je Dumengjić uvelike pomogla graditi kroz ne tako daleku prošlost.

Potencijalnu transformaciju materije kroz vrijeme, kao i odraze ideološke dekompozicije Marković gustim vizualnim tkanjem vraća na test svjetlosti i društvene odgovornosti preklapajući motive Dumengjičinih interijera i eksterijera s prenamijenjenim kartonskim kutnicima, koji u svojoj osnovnoj funkciji služe baš za zaštitu subjekata/objekata u transportu, a ovdje za podršku cjelokupnoj instalaciji. Redaju se motivi: bolničke sobe s još donedavnim punim pogledom na more, razigrani terrazzo pod, svijetle i umirujuće nijanse Dumengjičinih interijera projektiranih na socijalno osjetljiv način, koji bolnički ekosustav čini manje opterećujućim za korisnike i radni kolektiv.

Poruka u boci, medij u poruci: skrb se gradi i raste samo kroz uzajamnu pažnju i strukturalnu podršku.