Retropolis : : Naše zdravlje je u našim rukama

Zoja Dumengjić, Stella Leboš, Luana Lojić, Maja Marković
10. 11. 2020. - 24. 11. 2020.
Mala galerija Centra za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1
Kustosica: Sonja Leboš

Otvorenje izložbe u utorak, 10.11.2020. u 19h

Mala galerija Centra za kulturu Trešnjevka

Radno vrijeme: radnim danom od 10 do 14h

Izložba je otvorena do 24. studenog 2020.

Javno vodstvo: subota, 14. 11. 2020. u 11h.

“Retropolis II :: Naše zdravlje je u našim rukama” izložba je koja proističe iz umjetničkog istraživanja kojeg su 2019. uz podršku Zaklade Kultura nova provele umjetnice Stella Leboš, Luana Lojić i Maja Marković te kulturna i urbana antropologinja Sonja Leboš.

Ova izložba, kao i umjetničko istraživanje koje joj je prethodilo, inspirirana je radom arhitektice Zoje Dumengjić (1904.-2000.) Zoja Dumengjić tijekom života ostvarila je mnoštvo arhitektonskih objekata, pretežno javne namjene s naglaskom na zdravstvenu arhitekturu. Na pozadini medijski i politikantski manipulirane globalne pandemije, obrisi zdravstvene arhitekture ocrtavaju se gotovo kao arheološki ostaci neke bolje prošlosti. Tendencije privatizacije zdravstvenih usluga brišu iz javnog pamćenja dostignuća socijalne medicine i rada Andrije Štampara i brojnih suradnika, među kojima je bila i Zoja. Jedan dio izložbe, video radovi Luane Lojić koji tematiziraju Zojin život i rad, evocira upravo ta dostignuća. “RETROPOLIS” u naslovu izložbe tako se odnosi na vrijeme između dva svjetska rata koje nam je u nasljeđe ostavilo brojne urbane slojeve koje vrijedi revitalizirati, kako u prostorno-organizacijskom tako i u društvenom smislu. “Naše zdravlje je u našim rukama” tematizira se na izložbi kroz umjetnički doprinos Stelle Leboš i Maje Marković, koje obje prilaze temi zdravstvene arhitekture, skrbi i brige kroz ženski princip minucioznog ručnog rada. Stella Leboš prenosi zaigrane motive iz Zojinih interijera u medij ručnog vezenja na platnu, pri čemu se vrijednim arhitektonsko-zanatskim uzorcima prošlosti (koji se nažalost često pregaze nelijepim i nefunkcionalnim rješenjima) udahnjuje mogućnost života u nekim funkcionalnim i ljepšim budućnostima zdravstvenih ustanova. Maja Marković pak ručno izrađuje umjetničke otiske ženskog lista, otiske koji reminisciraju Zojin rad u sferi brige i skrbi a inspirirani su časopisom “Ženski svijet” koji je izlazio u Zagrebu neposredno pred 2. svjetski rat. Oba umjetnička postupka uzimaju za zadatak obnavljati svijet koji se sastoji od mjesta i procesa kojima se prenose i realiziraju informacije koje ljudski organizam dobiva putem dodira: kako jednog ljudskog bića s kožom drugog ljudskog bića, tako i kože ljudskog bića s raznim materijalima i sirovinama koje nas okružuju, a koje milenijima (ponekad i odveć surovo) prilagođavamo svojim ljudskim potrebama.

Izložba “Retropolis : Naše zdravlje je u našim rukama” tako upozorava na dvostruku negaciju značaja kojeg sinapse haptičkog imaju za ljudski organizam: negaciju koja se odvija kroz proskribiranje međusobnog ljudskog dodira kao štetnog, te negaciju značaja taktilnosti u obrazovanju i komunikaciji, pri čemu se djecu od prvih školskih dana privikava isključivo na digitalna i virtualna sučelja, što ih lišava i znanja i senzibiliteta koji dolaze iz haptičke sfere.

Sonja Leboš

Video radove koji su dio izložbe pogledajte na našem YOUTUBE kanalu.

Osvrt na monografiju o Zoji Dumengjić pročitajte ovdje.

O autorima

Luana Lojić bavi se primijenjenom biofilijom i internet nomadstvom. Od poezija za kamenje do živih instalacija, videa, filma, voice overa i live arta koji tematiziraju odnos čovjeka sa sustavima, percepcijama i materijalnostima što ga okružuju, u svom radu nastoji shvatiti prirodne procese izvan i unutar pojma osjetila. 1/6 umjetničkog kolektiva za interdisciplinarno djelovanje znanosti i umjetnosti Ljubavnice te kolektiva M28.

Stella Leboš dizajnerica je i umjetnica. Članica kolektiva za interdisciplinarno djelovanje znanosti i umjetnosti Ljubavnice, te osnivačica branda 47.

Maja Marković (1979) umjetnica je s brojnim rezidencijama i osvojenim nagradama. Ističemo likovnu nagradu HDLU-a 2009. godine, nominaciju za Vjesnikovu nagradu 2008. 2007. bila je finalistica nagrade "Radoslav Putar". Kao umjetnica temelji svoje interese na arhitektonskom, povijesnom ili teorijskom poimanju prostora. Magistrirala je slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a do sada je realizirala mnogobrojne izložbe u zemlji i inozemstvu. Tijekom 2018. njen novi rad će se moći vidjeti u prostorima kuće Vjenceslava Richtera na Vrhovcu, koji će biti prikazan u sklopu projekta Sint-Art u organizaciji MSU Zagreb i kustosice i voditeljice zbirke Richter, Vesne Meštrić.