"Brodi/Ona" - Bila je jedna
Umjetnica: Matea Šabić Sabljić
Kustosica: Sonja Leboš
Rezidencija u gradu Korčuli.
Podrška: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb - ured za kulturu i civilno društvo
U drugoj fazi istraživanja, umjetnica je sakupljala građu s lokalnih istezališta za brodice i "groblja barki" te, kako bi uspostavila što bolju vezu s lokalnim stanovništvom, poduzela umjetničku akciju „Svako uzimanje alata u ruke čin je poštenja”, koja parafrazira izreku umjetnika Vlade Marteka: "Svako uzimanje olovke u ruku, čin je poštenja".
O umjetničkom procesu pročitajte i ovdje, ili razgledajte našu galeriju!
O autoru
Matea Šabić Sabljić
Rođena u Splitu, 7.12.1982., odrasla u Trogiru. Godine 2012. diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za animirani film i nove medije (mentorica: Nicole Hewitt). Živi u Zagrebu, ponekad i u Dubrovniku. kako kaže: "Kroz svoj umjetnički rad često intervenira u javne prostore, želeći djelovati u i kroz grad, ”ispisivati grad”, koristiti ga kao medij, kao mjesto (slučajnih) susreta, dijaloga, interakcije umjetnosti i svakodnevnice u opoziciji sa stvarnošću zasićenom funkcionalnom i potrošačkom ikonografijom suvremenog društva, ponekad se i kamuflirajući u njen jezik ili medij, sa svrhom da pokušam uspostaviti, ispitati ili isprobati komunikaciju kroz poetsku gestu medijskih transformacija i jezičnih kodova, eksperiment ka otvaranju prema svijetu koji dijelim s drugima, kao “čežnju za (estetiziranim) dijalogom”.
Uglavnom kreiram interaktivne multimedijalne instalacije kojima istražujem prostor između: jezika, znaka, pisma, komunikacije, vremena, odnosa : starih i novih medija, svjetla i mraka, kretanja i mirovanja.., zvuka i tišine, intimnog i javnog, putovanja i stajanja., Povodim se estetskim, poetskim, ekološkim, interaktivnim, socijalno osviještenim, socijalno angažiranim, samoodrživim, i “sam svoj majstor” principima. Istražujem prostore i granice između prirode, umjetnosti i robe. U posljednjim ciklusima, na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog g/radim osobne minijaturne Utopijske eksperimente kroz različite medije, šireći granice multimedijalne umjetničke prakse pjesničkim-poduzetništvom i konceptualnim-obrtništvom. Uklapam ih/se u okoliš, u ekosustav, čak i u/iz čahura gradova.“
